Istražite okolinu
Pag otok neobičnih oblika, divlje egzotike, pitomih oaza, planinarskih staza i plitkih zaljeva na koji se dolazi kopnom preko mosta ili trajektom.
Neopisiva ljepota, priroda, ali i ukusna hrana učinit će da ovaj otok Vašom omiljenom destinacijom.
- Grad Pag, utemeljen je 1443. godine, planiran je veoma skladno, prema načelima urbanizma mediteranskog pojasa, s trgom u sredini i paralelnim rasterom ulica. Djelić tog sklada prenose iglom i koncem, ručnim radom žene koje šiju čipku, koja svojom neponovljivom ljepotom priča o podneblju u kojem je nastala i o želji ljudi da sačuvaju ljepotu, čiju vještinu izrade prenose kroz stoljeća. Paška čipka, šivana iglom, svoje polazište nalazi među tekovinama tekstilnog rukotvorstva istočnog Mediterana i sa sigurnošću možemo reći da se kvalitetom ravnopravno nosi sa čipkarskim proizvodima susjednih zemalja istog kulturnog kruga, a svojim se osobitim karakteristikama od njih razlikuje. Vrijeme nastanka prave čipke je renesansa.
U to se doba u umjetnosti napušta teški polikromni srednjovjekovni kolorit pa se i u oblikovanju tekstila traži nova kvaliteta ljepote u jednostavnosti i čistoći bjeline, bijele platnene tkanine kao osnovice za pojedine dijelove odjeće. Prvotna čipka "na iglu" vezana je uz podlogu nastanka i stoga uvijek strogo geometrijskih uzoraka. Jedan od osnovnih oblika prvotne paške čipke koju nalazimo na folklornom ruhu, je RETIČELA. To je kvadratni prostor urezan u platnu i ispunjen nitima poput paukove mreže po kojoj se bodom OBAMETA šivaju željeni motivi ukrasa.
Rad u prvotnoj retičeli Paškinje nazivaju ''paški teg'' – u značenju ženski ručni rad. Nalazimo ga na prsima košulje i na kraćim stranicama POKRIVACE – marame za glavu, u onom starinskom tipu ženskog ruha koji se formirao još u 15. stoljeću. Paški se teg radio bez crtanih predložaka. Žena bi, kao dobra poznavateljica tehnike samo odgledala predložak u sačuvanim predmetima svoje majke i bake. To je mukotrpan, dugotrajan i precizan posao koji zahtijeva puno strpljenja, dobro oko i uvijek mirne i čiste ruke. Na početku 20. stoljeća, pod utjecajem Čipkarske škole u Pagu, čipka se osamostaljuje, pa nije više vezana uz platnenu podlogu.
Od tada pa sve do danas izrađuju se uglavnom tabletići raznih veličina i oblika, posteljno rublje, oltarnici ili ukrasni rupčići. Ali znamo da je bezbroj novih predmeta s vremenom nastalo spontanom kreacijom samih čipkarica koje pojedine elemente izrade, moglo bi se reći ''genetski'', nose u svom pamćenju. Prozračna u likovnoj koncepciji i čvrsta u izvedbi kao da svojom zrnastom strukturom Svijetu prenosi djelić kamenjara na kojem je nastajala, govoreći o kontinuitetu života na ovim prostorima, o identitetu hrvatskog čovjeka koji s ovom čipkom živi već nekoliko stoljeća.
- U prvom od devet magazina soli, koji nosi naziv Ferdinand, postavljenja je "Stalna izložba solarstva". Inicijator postavljanja ove stalne izložbe bila je "Udruga iznajmljivača apartmana i soba Grada Paga".
Cilj je bio popunjavanje turističke ponude te približavanje starog načina proizvodnje soli gostima koji posjete Grad Pag ali i svim građanima grada Paga. Sol, bijelo zlato, uvijek je bilo vrlo važno kako za grada Pag tako i za njegove građane.
Osim članova udruge, u pripremi prostora te postavljanju izložbe, su sudjelovali i članovi udruge "Bataja" i brojni građani. Svoj doprinos svemu da li su i djelatnici Solane Pag, grad Pag, gradonačelnik, mjesni odbori te mnogi drugi. Izložbu je postavila profesorica povijesti umjetnosti Martina Brčić iz Splita. Prilikom posjeta izložbe posjetitelji mogu pogledat 104 eksponata koji su trenutno izloženi; od toga brojne uvećane fotografije, kanale, bazene, proizvode od soli te brojne starinske alate koji su se nekad koristili. Također, posjetitelji mogu pogledat i video projekciju o klasičnom načinu proizvodnje soli.
- U centru Kolana u prostorijama stare škole (izgrađena 1903.g.) smještena je etnografska zbirka starih predmeta i oruđa za rad iz davnih vremena.
Svaki predmet priča svoju priču o mještanima ovog kraja i načinu nekadašnjeg života. Uz starine, u zbirci se nalaze i stare slike koje govore o vrijednostima i uspomenama koje nikada neće izblijediti.
U prostoriji Etnografskog muzeja nalazi se i knjižnica kojom se izuzetno ponose mladi ljudi ovog kraja, koji ju uz veliki trud obnavljaju iz dana u dan želeći pružiti žiteljima dio kulture riječi.
- Ornitološki rezervat Veliko Blato, pogotovo otkad je zaštićeno kao ornitološki rezervat, predstavlja pravo utočište mnogobrojnih močvarica, naročito u vrijeme njihova gniježđenja, selidbe i zimovanja. Duljina močvarnog staništa je oko 2 km i prosječna širina oko 1,2 km. Sjeverni dio je okružen trskom ( Phragmites communis ), koja je osobito lijepo razvijena na sjeveroistočnom dijelu blata. Uz trsku ima nekoliko vrsta šeševa ( Carex sp.), sitova ( Juncus acutus, J. conglomeratus, J. maritimus) i drugih močvarnih vrsta ( Scirpus sp., Sparganium erectum i dr.). Uz rub depresije su livade koje povremeno u proljeće i jesen budu poplavljene Južna strana blata je okružena kamenjarom s mjestimično razvijenim kamenjerskim vrstama biljaka ( Salvia officinalis, Helychrisum italicum, Euphorbia spinosa, Inula candida, Stachis salviaefolius i dr.).
Ovdje se redovito mogu vidjeti crna liska (Fulica atra), mali gnjurac (Tachybatus ruficollis), ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus), siva čaplja (Ardea cinerea), bijela čaplja (Egretta alba), bukavac (Botaurus stellaris), ibis (Plegadis falcinellus), patka njorka (Aythya nyroca), bijela zličarka (Platalea leucorodia), a posebnost je gniježđenje patke kreketaljke (Anas strepera), eje livadarke (Circus pygargus), velike ševe (Melanocorypha calandra) koje su ugrožene u europskim razmjerima, a u Hrvatskoj vrlo rijetke i malobrojne gnjezdarice Takvo očuvano močvarno područje je danas prava rijetkost pogotovo zbog sve veće ugroženosti močvarne ornitofaune i nestanka močvarnih biotopa u cijeloj Europi. Među svim tipovima staništa u Europi, močvarna su staništa zasigurno ptičjim svijetom najbogatija i najraznolikija. Veliko blato je važna postaja u našoj turističkoj ponudi za promatrače ptica i sve popularniji bird watching jer u ornitološkom rezervatu postoje izuzetne pogodnosti za takav oblik rekreacijskog turizma koji se zasniva na obilasku lokaliteta, promatranju ptica i fotografiranju. U rezervatu je postavljena promatračnica za promatranje ptica i informativna tabla.
- Jezero "Segal" Zapadno od Povljane, uz plažu Dubrovnik u okruženju borove šume, nalazi se jezero ''Segal'' sa muljevitim sedimentom. Prirodni ljekoviti činitelj kao što je peloid, uz sunce, more i čisti zrak, povoljno djeluje na očuvanje i unaprijeđenje zdravlja, poboljšanje kakvoće života, te na sprečavanje i liječenje različitih bolesti te na oporavak od istih. Ljekoviti peloid pogodan je za liječenje degenerativnih oboljenja, reumatskog artritisa i kožnih oboljenja. Često se koristi kao oblog za trbuh i predio bubrega kod bolesti probavnog trakta, bolesti reproduktivnih i mokraćnih organa. Koristi se kod reumatskih oboljenja udova kao oblog i premaz za ruke,pojedine zglobove ili grupe velikih zglobova i kičmu. Poznato je da je prirodno blato dobro sredstvo za detoksikaciju. Pronađite svoje mjesto na plaži, na kamenu, pod borovima i prepustite se ugodnom i ljekovitom djelovanju povoljnih klimatskih, morskih i balneoloških čimbenika.
- Stari grad Pag nalazi se kilometar dalje od stare gradske jezgre. Nekada je Stari grad bio velik i bogat grad, utvrđen snažnim zidinama. Izlazna luka grada bila je Košljun, mjesto na zapadnoj strani otoka. U Starome gradu iskorištavala se sol, a postojala je luka za brodove srednje veličine. U Starom gradu postoje brojni ostaci zidova i kuća, ostaci putova i utvrđenja, no najbolje su sačuvani dijelovi franjevačkog samostana i romanička crkva sv. Marije. Crkva se prvi puta spominje 1192. godine.
- Paški trokut je naziv za neobičan otisak u kamenjaru koji je otkriven u svibnju 1999. godine na brdu Tusto čelo. Brdo Tusto čelo nalazi se sjeverozapadno od grada Paga, nedaleko od trajektne luke Žigljen. Radi se fenomenu koji privlači pozornost vjernika, alternativnih istražitelja prošlosti i ufologa. Na temelju geoloških istraživanja, utvrđeno je kako je kamenje unutar Paškog trokuta svjetlije boje od kamenja izvan trokuta, te kako, nakon izlaganja ultraljubičastom svjetlu, isijava crvenom bojom. Crvena boja je dokaz da je kamenje unutar trokuta prošlo termičku obradu. Pretpostavke su kako je taj megalitski otisak nastao prije 12 000 godina. Do Paškog trokuta se dolazi razmjerno lako jer su kod luke Žigljen, ali i na drugim prometnicama uokolo Novalje, postavljeni putokazi koji upućuju na smjer kretanja prema brdu Tusto Čelo. Paški trokut u samo tri godine od njegovog otkrivanja posjetilo je više od 30 000 ljudi iz cijelog svijeta.
- Suhozidi su upečatljiv spomenik teškog života i golemog truda ljudi našeg otoka, nastali krčenjem teško obradivih površina i vještim slaganjem. Svojim oblicima,površinom, izgledom i namjenom, jedan su od najreprezentativnijih primjera pučkog autohtonog graditeljstva. Suhozidi su podignuti kao prirodne granice između ograda, visoki dovoljno da ih ovce ne mogu preskočiti, snažni da ih bura ne može srušiti. Predstavljaju važno stanište za gmazove, ptice i male sisavce. Razveselit će vas prizor kad za vrijeme vrelog sunčanog podneva ugledate cijelo stado ovaca kako se odmara u hladu pod suhozidom. U nedostatku stabala u nepreglednom kamenjaru, suhozid je njihovo jedino utočište za predah od vrelih ljetnih temperatura. Uz suhozide pozornost privlače i ovčje nastambe tzv. torovi ili jare. Suhozidi predstavljaju važan element krajobraza i dio su bogatog kulturnog nasljeđa Hrvatske.
